Kategorija: jestiva.
Tijelo ploda (promjer 5-11 cm, visina 7-9 cm): oblika i veličine, vrlo slično uhu odrasle osobe. U odraslih gljiva prekrivena je malim dlačicama, može biti naborana ili izšarana žilama. Ušna ušica dostupna je u bilo kojoj narančastoj ili smeđoj sjeni, s unutarnjom stranom obično nešto tamnijom od vanjske.
Meso: prozirno na svijetlo i vrlo tanko. Slomljena gljiva na otvorenom brzo se smežura i stvrdne.
Parovi: nema.
Kad raste: tijekom cijele godine u sjevernom umjerenom pojasu euroazijskog kontinenta, rjeđe u Sjevernoj Americi.
Gdje ga možete pronaći: U vlažnim listopadnim šumama. Raste na mrtvim stablima. Uz bazgu, preferira johu, rjeđe hrast ili javor.
Prehrana: ne koristi se u domaćem kulinarstvu, ali je na Istoku (u Kini) visoko cijenjena kao sastojak salata i juha. Često se prodaje sušeno. Neposredno prije kuhanja gljiva aurikularija je natopljena, nakon čega posvijetli i nekoliko puta se poveća.
Primjena u narodnoj medicini (podaci nisu potvrđeni i nisu podvrgnuti kliničkim studijama!): Slavenski narodi s tumorima tonzila, grkljana, jezika primijenili su svježu gljivu na upaljeno područje. U Aziji mu se pripisuju hematopoetska i pročišćujuća svojstva. Kineski liječnici koriste auricularia auricula-judae u liječenju hipertenzije i ateroskleroze. Vjeruje se da u obliku praha otapa bubrežne i žučne kamence, pa čak i liječi kancerogene tumore.
Ostala imena: Judino uho, drvo uho, drveće meduze.
U Kini se aurikularija ušna zove "kikurage" (drveno uho) i koristi se za izradu popularne juhe od crnih gljiva. Da biste to učinili, gljiva se prvo osuši i malo namoči prije kuhanja.
Auricularia su počeli nazivati Judinim uhom, jer često raste na bazgi, na kojoj se, prema jednoj verziji biblijske legende, objesio Juda, učenik Isusa Krista.